Doc.dr.sc. Damir Zucić

Dana 07. rujna 2007. godine zauvijek nas je napustio naš dragi kolega i nastavnik doc.dr.sc. Damir Zucić.

Doc.dr.sc. Damir Zucić rođen je 1960. godine u Vinkovcima. Do devetnaeste godine života živio je u Komletincima, selu 27 km južno od Vinkovaca, gdje je završio osnovu školu. Srednju školu (Gimnaziju Matije Antuna Reljkovića) pohađao je u Vinkovcima od 1975-1979 godine. Od 1979. godine studira u Zagrebu fiziku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu gdje je i diplomirao 1984. godine.

Po završetku studija, radio je nekoliko mjeseci kao nastavnik fizike u Matematičko-informatičkom obrazovnom centru u Zagrebu, nakon toga zaposlio se u poduzeću INA-Razvoj i istraživanje (od 1985-1989), paralelno je završio poslijediplomski studij nuklearne fizike i fizike elementarnih čestica i obranio magistarski rad na temu apsorpcije piona na diprotonu (područje nuklearne fizike).

U jesen 1989. prešao je na Max-Planch-Institut fur Biochemie (Martinsried, Bavarska, Njemačka), gdje je radio u grupi prof. Roberta Hubera, dobitnika Nobelove nagrade za kemiju (1988.), gdje se bavio proteinskom kristalografijom. Doktorat je obranio krajem 1993. godine, na Technische Universitat Muenchen. 1994. godine vratio se u Hrvatsku, nekoliko mjeseci radio na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja Sveučilišta u Splitu. Nakon toga, vratio se u Vinkovce, zaposlio na Elektrotehničkom, a ubrzo i na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Od 2004. god. pa do prerane smrti vodio je i Katedru za fiziku na našem fakultetu.

Doc. Dr.sc. Damir Zucić bio je voditelj dva znanstvena projekta i suradnik na više projekata, ali je osim po znanstvenoj izvrsnosti bio poznat i kao vrstan pedagog i predavač, omiljen među studentima. Njegova predavanja pripremljena za festivale znanosti su nezaboravna, kao i njegova osobna toplina, neposrednost i jednostavnost. U sjećanju će nam ostati po svojoj vedrini i duhovitosti. Svi mi koji smo imali sreću i čast raditi s njim trajno smo oplemenjeni time.

Za sve nas ovo je neizreciv gubitak. Opraštamo se od Damira pjesmom pjesnika Maka Dizdara koja izražava ono što osjećamo u ovom bolnom trenutku:

"Zemlja je smrtnim sjemenom posijana.
Al smrt nije kraj, jer smrti zapravo i nema.
I nema kraja. Smrću je samo obasjana
Staza uspona od gnijezda do zvijezda".

Djelatnici i studenti